Za mnoge „bolesti“ naše okoline nije nam potreban rendgen, ultrazvuk ili magnetna rezonanca da bismo primijetili arteriosklerozu rijeka, karcinom atmosfere ili razne tumore i akne na površini pedosfere.
Svo shvatanje i razumno djelovanje uči se između četiri zida doma, osnovnim, srednjim i visokim školama odnosno fakultetima kao i socijalizacijom izvan obrazovnih i vaspitnih institucija iustanova. Naše društvo, generalno gledajući,ima tamni zastor ispred zjenica i mentalnu distorziju kada je u pitanju zaštita, očuvanje i unapređenje prirodne ili životne okoline, odnosno, okruženja.
Cilj Visoke škole za turizam i menadžment u Konjicu i studenata iste, jeste planiranje i implementacija raznih projekata koji će doprinijeti lokalnoj i široj zajednici i društvenoj svijesti. Jedan od projekata jeste kreiranje Geoparka u Konjicu, koji će pružiti razne avanturističke, edukativne i turističke programe i atrakcije. Europska unija kroz razne fondove i programe pokušava asistirati domaće NVO (Nevladine organizacije), privatne i državne institucije, koje nastoje da podignu i propagiraju sticanje kvalitetne, edukovane i pozitivne kolektivne svijesti.
Jasni su katalizatori negativnog ponašanja kao što je činjenica da se nalazimo u tranziciji. Vrijednosti društva idu ka materijalnom, a kolektivna svijest se isparava i poput kisele kiše vraća kao začinjeni miks pogrešnih ideologija i globalističkih i državnih manipulacija. Sva sredstva se ulažu u državni aparat koji sav trud usmjerava kako bi troškove bolje zapečatili u administraciji i osigurali individualne interese. Gdje je tu stanovništvo i „dom“ u kojem svi živimo? Mi i naša okolina trpimo!
Živimo i iskorištavamo resurse, zagađujemo okolinu kao da sutra ne postoji. Postavlja se pitanje šta će dočekati generacije iza nas? Dok je stanovništvo pasivno, a država prosperiteta nema, populacija sve više gubi na standardu života (zdravlje, obrazovanje, kvalitet okruženja,nezaposlenost, siromaštvo i slično).Većinu je obmanula čežnja za apsolutnim hedonizmom, gdje je izazov postao otići na posao ili u trgovinu bez automobila. Bez grižnje savijesti se bacarazni otpad po ulicama, šumama, parkovima, u rijeke, sve su češće divlje deponije, industrija se ponaša prema atmosferi kao strastveni pušač prema svojim plućima i štošta drugo.
Zbog nedovoljno kvalitetnog obrazovanja i opšte kulture, Zemlja se posmatra kao jedna velika kanta za smećeu koju odlažemo fizički, hemijski i biološki otpad gdje god stignemo. Blago rečeno postajemo geto zagađivača i zagađivala. Nezdrav način života, svakodnevno negativno i pasivno ponašanje, jasno se preslikavaju ili manifestuju u prirodnoj okolini i životnom okruženju. Obrazovanje je veliki prijatelj zdravog života i odgovornog ponašanja prema okolini.
Napredak i unapređenjedržave i zemlje Bosne i Hercegovine,će se ogledati u ulaganju velikog napora i određenih sredstava u obrazovanje, razne projekte i programe koji će domaćem stanovništvu pružiti znanje i podizati svijest kako individualno tako i kolektivno, privatno ili institucionalno.Pored državnih obrazovnih i vaspitnih institucija i ustanova, veliku ulogu ima NVO sektori privatne obrazovne i vaspitne institucije i ustanove. Kvalitetni i stručni kadrovi privatnih institucija i ustanova, nude interaktivan radsa studentima, učenicima ili članovima edukacionih programa i kurseva („ručni rad“), dok državni sistem obrazovanja proizvodi „studente na traci“ gdje se kvantitetom gubi kvalitet.
Posljedica proizvodnje „studenata na traci“ jeste činjenica da je tržište rada opterećeno kadrom iste struke i niskog standarda, dok strategija obrazovanja za potrebe tržišta i privredene postoji. Rezultat je nagomilavanje radne snage, emigracija, rast stare populacije, opadanje radno aktivne populacije, „bijela kuga“, neodrživost penzionog i zdravstvenog sistema, pozicioniranje neadekvatne radne snage na vitalnim državnim funkcijama koje su odgovorne za razvoj i istraživanje itd.
Mito i korupciju, te političke kočnice u obrazovanju i njene posljedice ostavljamo za drugo izdanje. Ovaj članak završavamo sa rečenicom o kojoj biste trebali razmisliti!
Hronični hedonizam i neobrazovanost dovodi do otuđenja od prirode, otuđenje od prirode dovodi do raznih psihofizičkih problema ili bolesti. Obrazovanje će vam pružiti ravnotežu, zdrav i uspješan život!
Autor:
Sarvan Ismar
Svo shvatanje i razumno djelovanje uči se između četiri zida doma, osnovnim, srednjim i visokim školama odnosno fakultetima kao i socijalizacijom izvan obrazovnih i vaspitnih institucija iustanova. Naše društvo, generalno gledajući,ima tamni zastor ispred zjenica i mentalnu distorziju kada je u pitanju zaštita, očuvanje i unapređenje prirodne ili životne okoline, odnosno, okruženja.
Cilj Visoke škole za turizam i menadžment u Konjicu i studenata iste, jeste planiranje i implementacija raznih projekata koji će doprinijeti lokalnoj i široj zajednici i društvenoj svijesti. Jedan od projekata jeste kreiranje Geoparka u Konjicu, koji će pružiti razne avanturističke, edukativne i turističke programe i atrakcije. Europska unija kroz razne fondove i programe pokušava asistirati domaće NVO (Nevladine organizacije), privatne i državne institucije, koje nastoje da podignu i propagiraju sticanje kvalitetne, edukovane i pozitivne kolektivne svijesti.
Jasni su katalizatori negativnog ponašanja kao što je činjenica da se nalazimo u tranziciji. Vrijednosti društva idu ka materijalnom, a kolektivna svijest se isparava i poput kisele kiše vraća kao začinjeni miks pogrešnih ideologija i globalističkih i državnih manipulacija. Sva sredstva se ulažu u državni aparat koji sav trud usmjerava kako bi troškove bolje zapečatili u administraciji i osigurali individualne interese. Gdje je tu stanovništvo i „dom“ u kojem svi živimo? Mi i naša okolina trpimo!
Živimo i iskorištavamo resurse, zagađujemo okolinu kao da sutra ne postoji. Postavlja se pitanje šta će dočekati generacije iza nas? Dok je stanovništvo pasivno, a država prosperiteta nema, populacija sve više gubi na standardu života (zdravlje, obrazovanje, kvalitet okruženja,nezaposlenost, siromaštvo i slično).Većinu je obmanula čežnja za apsolutnim hedonizmom, gdje je izazov postao otići na posao ili u trgovinu bez automobila. Bez grižnje savijesti se bacarazni otpad po ulicama, šumama, parkovima, u rijeke, sve su češće divlje deponije, industrija se ponaša prema atmosferi kao strastveni pušač prema svojim plućima i štošta drugo.
Zbog nedovoljno kvalitetnog obrazovanja i opšte kulture, Zemlja se posmatra kao jedna velika kanta za smećeu koju odlažemo fizički, hemijski i biološki otpad gdje god stignemo. Blago rečeno postajemo geto zagađivača i zagađivala. Nezdrav način života, svakodnevno negativno i pasivno ponašanje, jasno se preslikavaju ili manifestuju u prirodnoj okolini i životnom okruženju. Obrazovanje je veliki prijatelj zdravog života i odgovornog ponašanja prema okolini.
Napredak i unapređenjedržave i zemlje Bosne i Hercegovine,će se ogledati u ulaganju velikog napora i određenih sredstava u obrazovanje, razne projekte i programe koji će domaćem stanovništvu pružiti znanje i podizati svijest kako individualno tako i kolektivno, privatno ili institucionalno.Pored državnih obrazovnih i vaspitnih institucija i ustanova, veliku ulogu ima NVO sektori privatne obrazovne i vaspitne institucije i ustanove. Kvalitetni i stručni kadrovi privatnih institucija i ustanova, nude interaktivan radsa studentima, učenicima ili članovima edukacionih programa i kurseva („ručni rad“), dok državni sistem obrazovanja proizvodi „studente na traci“ gdje se kvantitetom gubi kvalitet.
Posljedica proizvodnje „studenata na traci“ jeste činjenica da je tržište rada opterećeno kadrom iste struke i niskog standarda, dok strategija obrazovanja za potrebe tržišta i privredene postoji. Rezultat je nagomilavanje radne snage, emigracija, rast stare populacije, opadanje radno aktivne populacije, „bijela kuga“, neodrživost penzionog i zdravstvenog sistema, pozicioniranje neadekvatne radne snage na vitalnim državnim funkcijama koje su odgovorne za razvoj i istraživanje itd.
Mito i korupciju, te političke kočnice u obrazovanju i njene posljedice ostavljamo za drugo izdanje. Ovaj članak završavamo sa rečenicom o kojoj biste trebali razmisliti!
Hronični hedonizam i neobrazovanost dovodi do otuđenja od prirode, otuđenje od prirode dovodi do raznih psihofizičkih problema ili bolesti. Obrazovanje će vam pružiti ravnotežu, zdrav i uspješan život!
Autor:
Sarvan Ismar